Prvo Olimpijsko Zlato za Jugoslovenski Vaterpolo

    StarBet Kladionica Najbolji Bonusi

    Petnaesti vaterpolo turnir na Olimpijskim igrama je održan 1968. godine u Meksiko Sitiju. Za Olimpijski turnir se prijavilo ukupno 16 reprezentacija, ali je na turniru učestvovalo ukupno 15 reprezentacija, jer je Australija odustala u zadnjem trenutku, zbog toga što njihova matična federacija nije želela da finansira put svog vaterpolo tima na OI. Pobednik turnira i Olimpijski šampion po prvi put u svojoj istoriji je postala reprezentacija Jugoslavije.
    Već u grupnoj fazi turnira viđena je velika drama, u prvoj od dve grupe u polufinale su sigurno prošli Madjarska kao prva i SSSR kao drugi. U drugoj grupi, Italijani su dobili Jugoslaviju sa 5 : 4 i osovjili prvo mesto sa samo jednim izgubljenim bodom. Naša reprezentacija je uoči poslednjeg kola imala isti broj bodova kao i Istočna Nemačka, ali slabiju gol razliku. Istočni Nemci su dobili Holandiju 8 : 3 i našima je trebala pobeda protiv Japana od bar 13 razlike za plasma u polufinale. Naši su furiozno odigrali utakmicu i dobili je sa 17 : 2, postigavši poslednjih 11 golova na meču i tom pobedom kao drugoplasirani prošli u polufinale. 
    Prvo Olimpijsko zlato su Jugoslaviji doneli momci sa slike, slikane u Beogradu pred polazak na OI. Gornji red: Mirko Sandić, Dejan Dabović, Ratko Rudić (Tada dvadesetogodišnji Ratko Rudić je u poslednjem trenutku otpao iz tima zbog povrede šake i nije putovao u Meksiko), Uroš Marović, Đorđe Perišić. Srednji red: Zdravko Hebel, Ozren Bonačić, Ronald Lopatni, Ivo Trumbić. Donji red: Selektor Aleksandar Sajfert, Miroslav Poljak, Karlo Stipanić, Zoran Janković i trener Čorić.Polufinalni meč između naše i madjarske reprezentacije je doneo veliku borbu. U prve tri četvrtine niko nije vodio sa više od gola prednosti a u poslednju deonicu Madjari su ušli vodeći sa 5 : 4. Onda sledi najbolja četvrtina naše reprezentacije i serijom od 4 : 0 pravimo potpuni preokert i pobedom od 8: 6 ulazimo u finale. U finalu su nas čekali Sovjeti, koji su u drugom polufinalu rutinski dobili Italijane sa 8 : 5.
    Utakmica za zlatnu medalju je odigrana 25. oktobra 1968. godine. Gledao se odličan vaterpolo i neizvesna utakmica koja je ušla u produžetke. „Plavi“ su dominirali većim delom meča, ali su Sovjeti uvek bili blizu. Jugosloveni uspevaju u trećoj četvrtini da se odvoje i povedu sa 8 : 6. Golom Uroša Marovića poveli smo sa 9 : 6, na malo više od četiri minuta pre kraja, ali se Sovjeti nisu predavali. Iako su naši imali i 11: 9 na manje od 2 minuta do kraja, Sovjeti su ipak uspeli da izjednače 5 sekundi pre kraja na 11: 11 i izbore produžetke. U produžecima, Marović postiže 2 gola u prva dva minuta, do kraja naša odbrana predvodjena golmanom Stipanićem je ostala nesavladana i tako donela Jugoslaviji pobedu od 13 : 11 i prvo vaterpolo Olimpijsko zlato u istoriji. Zanimljivo je da su u finalu Sovjeti svih 11 golova postigli iz četveraca a da su naši postigli 9 od 13 golova sa četiri metra. 
    Ostaje za dugo sećanje uspeh koji su Jugoslovenski vaterpolisti ostvarili na Olimpijskim igrama u Meksiko Sitiju a prvo Olimpijsko zlato u vaterpolu su Jugoslaviji doneli: Mirko Sandić, Dejan Dabović, Uroš Marović, Đorđe Perišić, Zdravko Hebel, Ozren Bonačić, Ronald Lopatni, Ivo Trumbić, Miroslav Poljak, Karlo Stipanić, Zoran Janković, Selektor Aleksandar Sajfert i trener Čorić.

    Prethodni tekstLegendarna Šampionka – Larisa Latinjina
    Sledeći tekstBosonogi Šampion – Abebe Bikila